"Hvatanje" snova (II deo)
Prvi korak u pamćenju vaših snova je prizivanje samog sna „nameštanjem“ svog uma pre odlaska na spavanje. Kada počnete da padate u san lagano i odlučno ponavljajte u sebi „setiću se sna, setiću se sna, setiću se sna“. Ovo uključuje autosugestiju i „programira“ vaš mozak da pri buđenju prednost da prisećanju sna.
Druga faza, pri buđenju, kada ste uhvatili san, ulazite u fazu pomćenja, ovo je kritična faza. Ukoliko ste suviše uzbuđemi zbog činjenice da ste uhvatili snove izgubićete ih. Mozgu je potrebno da jedno vreme bude u stanju opuštenosti. Morate naučiti da odršavate skoro meditacijsku smirenost i lagano pregledajući glavne elemente sna pamtiti glavne i ključne slike iz snova.
Brojne studije sprovedene nad ljudima koji su počeli da pamte svoje snove pokazuju da su tokom perioda od nekoliko meseci postali smireniji, motivisaniji, kreativniji i mnogo sposobniji da pamte. Ništa od ovoga nije čudno jer snovi za svoju realizaciju koriste desnu hemisferu mozga na kojoj se svi memorijski sistemi usavršavaju do perfekcije. Na primer Edgar Alan Po prvo je pamtio a onda i koristio svoje najgore košmare za kratke priče strave. Takođe Salvador Dali slikar nadreealista javno je izjavljivao da su mnoge njegove slike reprodukcije perfektno zapamćenjih slika snova.
Zaniljivo. Mozak je definitivno sposoban za tako nešto, uzmimo na primer hipnozu. Ali ovu metodu ću morati da isprobam
Autor dardaros — 10 Nov 2008, 01:36
Ja uglavnom pamtim snove mada su vecina njih konfuzni.
Autor arkas — 10 Nov 2008, 11:19
Ja pamtim snove po sistemu"sta zapamtim, zapamtim"Nisam cuo za tu tehniku pamcenja ali cu je isprobati. ...
Autor Lemy — 10 Nov 2008, 11:31
Ja retko pamtim snove ,ali cu bas probati sa ponavljanjem pa cu ti reci da li je uspesno :))
Autor clubbing — 11 Nov 2008, 14:06
ja nemam tih problema... uvek se secam svih snova :)
Autor djtina — 11 Nov 2008, 21:55
Uglavnom se, pet minuta posle buđenja, setim sna koji sam sanjao. Mada, kad sanjam nešto za šta već duže vreme želim da mi se dogodi najgori deo mi je to buđenje. Ovakve snove, ali i neke košmare, pamtim i po par godina, možda i duže, ove ostale brzo zaboravim. Ali svejedno, probaću i tvoj sistem
Autor TonyM — 11 Nov 2008, 23:02
Dobar sistem, ali to kod mene bas i ne radi posto nema sanse da se ujutu iceg setim
Autor bojank — 12 Nov 2008, 08:51
svaka cast, nisam ovo znao a bash sam zeleo d asaznam kako da zapamtim san.... svidja mi se...
Autor markoepo8007 — 12 Nov 2008, 11:03
da li se dobro secam da je o tome dobru knjigu napisala Dzenet Rainwater ( nesto davno sam citala, pa nisam sigurna u prezime )? isprobala , dobro je...jos kada se zapise san cim se oci otvore, moze super da se analizira na sta nas podsvest upucuje i mozemo koracati u pravilnom smeru...pozdrav i hvala na poseti :), kako bih drugacije otkrila ove divne sadrzaje.
Autor rada — 12 Nov 2008, 23:31
Mozes li mi objasniti kako se ja iz sna probudim kada sam u hipoglikemiji???
Autor secernabolest — 13 Nov 2008, 18:08
Snovi su poruke podsvesti. U principu ih pamtim i razlikujem obične od onih retkih koji predviđaju buduće događaje. A ti ne greše.
Samo sam se jednom prešla po tom pitanju. Probudila sam se noću zbog divnog sna, sjajna priča, fantastična. Nije mi se ustajalo da je zapišem, i zacrtah sebi da ću se ujutro setiti priče, jer su u njoj dva crnca. Ujutro sam samo znala da su u priči dva crnca, i to je sve.
Autor sanjarenja56 — 13 Nov 2008, 19:48
Dešava mi se ponekad da se ujutru probudim i da nemam pojma šta sam sanjao, a ponekad mi tako bude krivo da bih želeo da samo još malo sanjam i tako sanjam...
Ma zaboravi
Autor sashastojkovic — 14 Nov 2008, 01:36
Ja definitivno nemam problem zaboravljanja mojih snova. Čak šta više snova se tako dobro sećam da mogu da ih pamtim danima, mesecima... a pamtim i pojedine snove iz detinjstva. Bolje pamtim neke snove nego stvarne situacije.
Autor Stefan — 14 Nov 2008, 13:30
Tvoj blog je prelep i sviđa mi se tema o kojoj pišeš.
Molim te, nastavi tako!
Pozdrav
Autor mamica — 16 Nov 2008, 23:13
Čovek je potpuno ispunjen i kompletiran kao ličnost tek kad uskladi svoje svesno sa svojim nesvesnim bićem. Čitao sam malo knjigu "Čovek i njegovi simboli", Karla Junga, koju ti preporučujem, meni je malo otvorila oči. I još nešto, pazi na slovne greške, već si se ulenjio.
Autor Mirko — 19 Nov 2008, 23:54
Ja na zalost odlicno pamtim snove i mislim da bih bila mnogo opustenija kad bih se ujutro probudila neopterecena lijepim ili ruznim sanjanjem...vjerujem da je najbolje zaboravljati snove radi licne spokojnosti iako su oni dobar pokazatelj stanja svijesti i buducnosti.
Autor Ivana — 21 Jan 2012, 22:06